U životu često dolazimo u neku neugodnu ili tešku situaciju kroz koju jednostavno moramo proći, za koju nema obilaznog rješenja. Ispit, neugodan razgovor sa šefom, odlazak na sud… Kada dođemo do kraja energije koju ulažemo za prolazak jednostavno kažemo: “Samo da prođe, sutra će već sve biti gotovo.” I to je u redu, prepuštamo se sudbini u tom kratkom trenutku, najstojimo kroz njega proći čim manje oštećeni čuvajući snagu za slijedeći izazov.
No, mnogi ljudi to rade sa cijelim životom. Čekaju da prođe. Zašto to radite ljudi, zašto?
Imate samo jedan život, iskoristite ga prije nego prođe. Zaboravite priče, nećete se ponovo roditi. Vrlo vjerojatno nećete niti nastaviti hodati ovim svijetom nevidljivi. Zgrabite svoj dan, imate ih samo tridesetak tisuća na raspolaganju. Koliko ste ih propustili da samo prođu?
Vježbanje optimizma 
Komentiraj