Objavio: optimizam | 22.03.2010

Zemlja


Očistio sam jučer dio terena iz ruševne stare drvene štale. Bila je tu hrpa smeća, skamenjenog cementa, razbacanog vapna, trulih vrećica i dasaka, razbijenih flaša i gomila, uglavnom razbijenog, crijepa. Najviše sam vremena proveo čisteći rukama sitno smeće koje se grabljama nije dalo izvući na površinu.

Kod susjeda u dvorištu radio je bagerista kojega sam mogao zamoliti da u jednom potezu očisti taj dio. Sve bi trajalo desetak minuta. Ja bi ostatak popodneva mogao provesti kod susjeda na kavi.

Ali, želio sam dodirivati zemlju, zaliječiti joj rane koje je izgrizao otrov. Dok sam je čistio, ona je strpljivo mirovala poput ranjenog psa koji vjeruje svom gospodaru. Na kraju, zahvalno mi je poklonila svoj miris. Pustila je na sebe stotine skoro nevidljivih bubica i desetine glista koje će je ponovo učiniti plodnom. Sjeli smo i gledali kako joj se vraća život.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d blogeri kao ovaj: